Priča o Pandori zapravo se smatra pričom o postanku svijeta.
Kad je Prometej, prijatelj i zaštitnik čovječanstva, naučio ljude kako se služiti vatrom i različitim alatima, obrađivati zemlju, graditi kuće, liječiti bolesnike, a potom i čitati, pisati i računati, oni su postali sretni. Ljudi su ojačali fizički i duhovno, postali su razumniji te su se prestali bojati bogova.
Zeusu se to nije svidjelo, pa je odlučio poslati ljudima zlo i tako im zagorčati život. Po njegovoj zapovijedi, bog Hefest je od zemlje i vode napravio prekrasnu djevojku i udahnuo joj život. Prema Zeusovoj zamisli, svi su je bogovi bogato obdarili. No bogovi su joj osim dobrih darova poklonili i one kojih su se htjeli riješiti.
Zeus je djevojku prozvao Pandora (Obdarena svime) te je naredio Hefestu da je s tim darovima, zatvorenima u čvrstoj škrinji, odvede na svijet Prometejevom bratu Epimeteju. On se zaljubio u Pandoru i, unatoč Prometejevim upozorenjima, njome se oženio. Pandorina škrinja bila je kratko zaključana.
Postoje dvije verzije o njezinom otvaranju: prema jednoj je Pandoru na otvaranje škrinje nagovorio Epimetej, a prema drugoj ju je ona sama otvorila iz radoznalosti. Kada je Pandora podigla poklopac škrinje iz nje su izletjele sve nevolje, bolesti, muke, stradanja i raspršile se po cijelome svijetu.
Pandora je brzo zatvorila poklopac škrinje, ali je samo jedno ostalo u njoj: nada. Tako su bogovi posredstvom Pandore donijeli zlo i patnju na svijet. Pandorina škrinja je ostala u svijesti ljudi kao simbol pogubnih darova i rasadište zla.
Tekst preuzet sa stranice starapovijest.eu
Priču o Pandori većinom svi znamo - neki moguće detaljnije, dok neki znamo samo šturu verziju. Ali... tko god je voljan naučiti, nema ni najmanje sumnje da će iz šturog vrlo brzo prijeći u detalje i to objeručke prihvaćam i odobravam. Takva sam i sama te se divim koliko sam, čitajući knjige, otkrila i naučila. U tu temu mogu svrstati i priču o Pandori.
Kada nam se spomene Pandora, sigurno se u glavi stvori slika djevojke koja u ruci drži antičku kutiju ukrašenu raznim draguljima, simbolima, školjkastim oblicima i slično. Zamišljamo kako otvara kutiju te kako zlatne niti izlijeću uz gromoglasno huktanje. A na dnu... ostaje samo nada...
Što se tiče same povezanosti sa Pandorom, autorice Susan Stokes-Chapman, o tomu ćete čitati u narednim danima. Danas sam vas ipak odlučila zaokupiti sličnom, a opet povezanom temom. :)
Stoga vam u nastavku donosim nekoliko uistinu upečatljivih i jakih misli, u kojima sam se i sama pronašla...
Baš su mi se svidjele ove crtice iz knjige. A vama?
Ako ste već čitali Pandoru, jeste li možda naišli na još koju misao, koju smatrate da bi bilo dobro podijeliti sa svijetom? Slobodno ostavite citat/misao u komentaru.
Do iduće objave,
Voli vas vaša Goga
Comments