Prolazim kroz naslove smještene unutar knjižnice. Istovremeno pratim koju je knjigu pisac ispričao u manje od 400 stranica jer, nakon Zafonovog "Labirinta duhova" koji sadrži doslovno 843 stranice, bio mi je potreban odmor.
I naletim na knjigu malo manjeg obujma pod nazivom "Krv na snijegu", autor Jo Nesbo. Radi se o svega 200 stranica koje se dosta brzo čitaju. Jezik je nekako tečan iliti fluentan, lagan i bez previše nepotrebnih opisa. Znači, odlično štivo.
No, prije nego krenemo sa upoznavanjem glavnih likova, da vas nešto priupitam:
Znate li onaj osjećaj kada naletite na nešto što ste već prije napisali, a kada ponovno ugledate te riječi, ne možete vjerovati da su izašle iz vašeg uma?
E pa to se dogodilo meni. Ja sam vam inače osoba koja dosta toga pamti - bilo potrebno ili nepotrebno. Pomoću asocijativnih metoda koje sam usvojila još u školi, u današnje vrijeme mogu zapamtiti neke stvari samo na temelju mirisa ili neke izgovorene riječi koja me podsjeti na nešto iz prošlosti. Ali iskreno rečeno... ne znam što se dogodilo s ovom knjigom.
Naime, već sam ju pročitala i čak ostavila kratku recenziju na svom Goodreads profilu. I pratim te zapisane riječi bez razumijevanja dok nisam shvatila kako su to zapravo moje riječi - odjek prošlosti i shvaćanja romana pročitanog pred nekoliko godina.
Ali moram priznati kako je bilo zanimljivo proći ponovno preko tih stranica i, na kraju knjige, pomisliti: "Gle fakat sam ju već prije pročitala..." :) Očito da moje metode selektivno djeluju, ali to je neka sasvim druga tema.
'Ajmo mi na recenziju.
U knjizi "Krv na snijegu", pratimo plaćenog ubojicu Olava u njegovu nastojanju da ovaj svijet učini ljepšim mjestom. I to onim mjestom koje ne sadrži toliko pokvarenih ljudi. Olav sebe promatra na dosta kritičan i strog način. Smatra se nekime tko nije sposoban za neke stvari koje su drugim ljudima prirodne, da nije stvoren za ništa osim za to da oduzima život onima koji su mu predstavljeni kao mete.
Paralelno, traži ljubav i ispunjenje, ali opet smatra da nije dostojan ni toga, da nije sposoban za ljubav, ali da ju nije ni moguće ostvariti zbog prirode njegova posla.
Zaljubljen je u djevojku Mariu, šepavu, neuglednu gluhonijemu prodavačicu u trgovini mješovite robe, a ujedno i bivšu prostitutku. Redovito ju prati u vlaku, šapuće joj nježne riječi, piše joj pismo u kojemu otkriva svoje osjećaje, čak dolazi svakodnevno do trgovine kako bi vidio da je s njom sve u redu.
Paralelno, pod plaštom noći zarađuje za život uklanjajući mete za svog šefa Daniela Hoffmanna, jednog od glavnih dilera droge u Oslu. I sve to nekako ide svojim tokom, novci se okreću, loši se ljudi uklanjaju, a za njima samo ostaju mrlje krvi na snijegu...
Sve ide svojim tokom do onog trenutka kada mu Hoffmann daje zadatak za koji Olav u startu zna da je osuđen na propast. Meta je ovog puta bila Hoffmannova žena - Corina.
Motiv ubojstva: mala si je našla ljubavnika.
Kako ju Olav vidi, ona je sve ono što Maria nije. Ona je zavodljiva, magična i provokativna žena, koja zna iskoristiti svoje tijelo kako bi postigla ono što želi. Čak je spremna trpjeti udarce i ponižavanja, ali u konačnici je ona ta koja izlazi kao pobjednik.
Uza sve to, Olavu je jako zanimljiva jer...sve je ono što Maria nije...
"Krv na snijegu" je svakako jedan kvalitetan i zanimljiv triler. Nije pisan kao serijal o Harry Holeu, ali opet sadrži tu neku konkretnost radnje, užitak praćenja glavnog lika kroz njegove misli i postupke.
Što se Olava tiče, mogu reći kako se radi o jednom nadasve ugodnom liku, nekomu tko je toliko nevin da vam se lako zavuče pod kožu. Plaćeni je ubojica, ali sa anđeoskom dušom. Koliko god to bilo kontradiktorno, opet je istinito. Koliko je god učinkovit u svom poslu, toliko je i velika duša izvan njega. Može se reći kako je on samo nesretna i neispunjena duša, koja smatra da svoje želje ne može ispuniti zbog puta kojim je u životu krenuo.
On je lutka koja je mnogo obećavala, ali se na tom putu uspjela slomiti.
Moram se osvrnuti i na Corinin lik i što u mojim očima predstavlja. Corina je osoba koja vam s jedne strane pruža ruku spasa, a s druge čeka pravi trenutak da vam gurne nož u leđa. Pod okriljem smiješka i dobrote, krije se pokvarena duša koja samo gleda kako će ispuniti svoje želje i interese. Od prvog ulaska Corine u kadar, osjetila sam da se oko nje ne vrti ništa dobro.
Povremeno je dobro proći kroz nešto kraće kako bi se stvorile velike misli. Ne uspiješ se toliko povezati sa likovima, ući u njihov svijet i svakodnevnicu - drugim riječima, ne zavuku ti se pod kožu, kao što to inače meni rade. :)
Ovu bih knjigu svakako preporučila nekomu tko žudi za kraćim, ali iznimno kvalitetno pisanim trilerom gdje ćete u samo nekoliko koraka doći do rješenja nastale zavrzlame.
Do idućeg tipkanja,
Voli vas vaša Goga
Comments